Najveći hrvatski pjesnik Antun Gustav Matoš napisao je o jastrebarskom kraju: "... divna dolina sa starodrevnim mlinom, šume, sela, crkve, dubrave, pa lanac modrih, bojom romantičnog zamagljenog plavog cvijeta zaprašenih planina... A oko vrata toga krasnog, šumovitog gorja s konturama počinulog, sretnog i idilskog života – đerdan od bisera prigorskih mjesta i vinorodnih starih sela... Ova magla je tamjan, a ove krasne šumske gore su oltari."
Jastrebarski kraj zaista je prava riznica povijesti, tradicije, kulture, umjetnosti i ljepote. To znamenito područje, znakovito prozvano "dolinom kradinala" ili "kolijevkom biskupa", taj čarobni krajolik, proslavili su njegovi vojskovođe i banovi, pučki tribuni i narodni vođe, prosvjetitelji i znanstvenici, slikari i pjesnici, glumci i sportaši.
Grad Jastrebarsko, od davnine s jastrebom u grbu, nazvan je po jastrebarima, srednjovjekovnim uzgajivačima lovnih ptica, jastrebova i sokolova. Jastrebarsko se po prvi puta spominje 1249. kao "zemlja Jastrebarska" i "forenses de Jastraburcza" u ispravi bana Stjepana, kao središte trgovine i suda, na međi zemalja koje pripadaju podgorskoj županiji i tvrđavi u Podgorju (danas Draga Svetojanska). Skraćeni naziv "Jaska" potječe iz običaja skraćivanja imena i može se naći kao kratica imena "Jastrebarska" u drevnim latinskim ispravama. Na molbu jastrebarskih žitelja kralj Bela IV. dodijelio je 12. siječnja 1257. Jastrebarskom povlastice "slobodnog kraljevskog trgovišta", a tu su povelju kasnije potvrđivali i drugi vladari. Ta je povelja bila gotovo 600 godina osnovni pravni dokument, iz kojeg su izvirale sve povlastice našeg grada i ona je stoljećima pomagala građanima Jastrebarskog da u brojnim sporovima s feudalcima očuvaju svoje sloboštine.
Od 1519. do 1848. na život grada presudno su utjecali članovi vlastelinske obitelji Erdödy. Od jaskanskih Erdödyja najviše su se proslavili glasoviti vojskovođe i hrvatski banovi Petar II. i Toma II. Petar, čija se nadgrobna ploča nalazi u župnoj crkvi svetog Nikole, nagrađen je zbog pobjede nad Turcima kod Oberške (1565) grofovskim naslovom. Njegov sin Toma posebno se istaknuo velikom i presudnom pobjedom u bitki kod Siska (1593), nakon koje je u znak zahvalnosti Majci Božjoj obnovio jaskanski samostan.
Mirom u Schönbrunnu 17. X. 1809. hrvatski krajevi južno of Save uključeni su u Ilirske provincije, tako da su jastrebarsko vlastelinstvo i trgovište došli pod francusku vlast, a Francuzi su se povukli u ljeto 1813.
Feudalno razdoblje u povijesti jastrebarskog trgovišta i vlastelinstva završilo je revolucionarne godine 1848. Jastrebarski građani primili su revoluciju s oduševljenjem, formirali su narodnu stražu i razvili narodne zastave.
Jastrebarsko se intenzivnije razvilo u drugoj polovici 19. stoljeća, a razvoju grada i cijelog kraja znatno je pridonijela izgradnja željezničke pruge od Zagreba do Karlovca (1865). Uz školu, koja u Jastrebarskom postoji već od početka 17. stoljeća, dolazi tada do snažnog procvata kulturnih, društvenih i sportskih djelatnosti (Narodna čitaonica, Hrvatsko pjevačko društvo "Javor", Dobrovoljno kazališno društvo, Jastrebarsko tamburaško društvo, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Društvo koturaša "Jastreb" itd.).
Najznačajniji hrvatski političar 19. stoljeća, "otac domovine" Ante Starčević živio je u Jastrebarskom pet godina (1873-1878) i radio u odvjetničkom uredu svog sinovca Davida Starčevića, narodnog zastupnika i mučenika, žestokog borca protiv Khueneovog režima.
U Jastrebarskom je rođen Vladko Maček (1879-1964), dugogodišnji predsjednik Hrvatske seljačke stranke i vođa hrvatskog naroda, tvorac Banovine Hrvatske, važne karike na putu do hrvatske državnosti, a slobodarske, demokratske ideje braće Radić i Mačeka prožele su i svekoliki razvoj cijelog jastrebarskog kraja.
U 20. stoljeću Jastrebarsko je dijelilo sudbinu cijelog hrvatskog naroda, a posebno je uzdrmano svjetskim ratovima, naročito surovim i krvavim Drugim svjetskim ratom, koji je svestrani procvat i rast grada izložio najprije crnom a potom crvenom totalitarizmu.
Unatoč totalitarnim režimima, Jaskanci u drugoj polovici 20. stoljeća osnivaju brojna kulturno-umjetnička društva koja djeluju još i danas.
Stvaranjem slobodne i neovisne Hrvatske te pobjedom u Domovinskom ratu i Grad Jastrebarsko uključen je u demokratski razvoj moderne hrvatske države, usmjeren prema Europi i Svijetu.